Magična noć za sjećanje

sarajevo2007najava2O nedavnom sarajevskom koncertu izvjestava i DNEVNI LIST. U tekstu pod naslovom: Magicna noc za sjecanje pise: Magicnu noc je uistinu dozivjelo vise od 25.000 ljudi na sarajevskom stadionu Kosevo u subotu navecer na istoimenom koncertu jednog od najboljih narodnih pjevaca na ovim prostorima Harisa Dzinovica. S pravom se moze reci da je to bio jedan od najvecih glazbenih dogadjaja u Sarajevu s obzirom da se trazila ulaznica viska jer su iste bile rasprodane i nekoliko tjedana ranije. Iako je koncert kasnio sat vremena, publika je velikim ovacijama i pljeskom pozdravila Dzinovica kad je izisao na pozornicu. Tijekom cijele veceri nizali su se hit za hitom – „Ostaricu, necu znati“, „I tebe sam sit kafano“, „Rano je za tugu“, „Kako mi nedostajes“, „Poznaces me i po marku“ i mnogi drugi, koje je publika sa zvijezdom veceri pjevala uglas. Kako je sam Dzinovic najavio prije koncerta, uglavnom su to bili stari hitovi kako bi ih publika zajedno s njim mogla pjevati i istinski uzivati. Nakon prvog bloka pjesama Dzinovic je pozornicu prepustio prvom gostu, popularnom srbijanskom pjevacu Zeljku Joksimovicu koji je otpjevao tri pjesme, a jednu od njih i s „domacinom“, njihov hit – „Sta ce meni vise od tog“. Drugi dio koncerta pripao je legendi bh. narodne muzike Halidu Beslicu, koji se na pozornici zadrzao nesto duze od Joksimovica i osim nekoliko svojih pjesama otpjevao i koju sevdalinku, naravno uz Dzinovicevu pomoc. Definitivni vrhunac koncerta je bio kad su na pozornicu izisli i „nenajavljeni gosti“ – Hari Varesanovic i glumac Enis Beslagic, kojima su se pridruzili i Dzinovic, Joksimovic i Beslic te publici darovali nekoliko sevdalinki, sto je prema mnogima, najdojmljiviji dio koncerta. Ne moze a da se ne spomene da je publika cijeli koncert, koji je trajao skoro cetiri sata, bez prestanaka pjevala, a bilo je i onih koji su i zaplesali, ako su imali mjesta. Zanimljivo je spomenuti da se u publici moglo vidjeti i onih jako mladih, a onih nesto stariji, sto samo potvrdjuje da su pjesme Harisa Hzinovica bezvremenske, da ce se uvijek slusati, te da ce uvijek imati svoju vjernu publiku u nasoj zemlji. (A. Drmic)